Imao sam 22 godine kada sam bio prisiljen da napustim Jugoslaviju zbog odluke Saveznog suda. Naređeno mi je da napustim zemlju, te da se više nikada ne vratim. Razlog tome je bio što sam tvrdio da je komunizam loš sistem. Krenuo sam u Sjedinjene Američke Države, i 7. septembra 1969 godine došao sam u Klivlend - Ohajo. Tamo sam živio 12 godina. U slobodnom vremenu učio sam Engleski jezik; želio sam što prije da imam znanje jezika i da se upoznam sa drugima. Htio sam da ostvarim moj osobni životni izbor. Vjerovao sam da svijet ima mnogo da ponudi, želio sam sve iskoristiti. Južna Florida je poznata sa plažama, parkovima, teniskim terenima, raznim noćnim aktivnostima. Sve sam brzo prihvatio da činim. Upoznao sam mnogo turista iz raznih krajeva svijeta. Provodili su svoje vrijeme kako su najbolje znali i mogli. Sretao sam ih iznova kada su ponovo dolazili. Sa nekima sam ostvario prijateljske odnose. U razgovoru sa njima saznao sam da su usamljeni. Duboko u duši su nosili teret. Htjeli su se osloboditi, ali kako? Dokazivali smo se da budemo više prihvaćeni. U slobodnom vremenu igrao sam tenis ili neki drugi sport, nekad satima. Provodio sam vrijeme sa poznanicima, ali kad sam ostajao sam unutar sebe, stvari se nisu mijenjale. Alkohol sam koristio, ali nisam pio tako mnogo, kao kad sam živio u Klevland. Mnogi uzimaju razne droge da ispune prazninu u duši. Kao i ja i drugi žele pravo zadovoljstvo, no kao da nitko ne znamo kako imati potpuno sretan život. Znao sam da su mnogi koje sam poznavao u bivšoj Jugoslaviji pili alkohol, trošili duvan, koristili drogu. Brzo sam shvatio da smo robovi svemu tome. Kako se osloboditi i normalno živjeti? Poznavao sam mnoge (mlade i stare) koji su stradali u saobraćajnim nesrećama, jer su vozili u pijanom stanju. Mnogi su se liječili zbog ovisnosti, alkohola ili droge. Bolest “Sida” je u to vrijeme počela mnoge mučiti. Mnogi mladi su umirali.
Već sam imao 40 godina. Umorio sam se od svega, sve se ponavlja, ništa neće biti bolje za mene. Dok sam se jednog dana odmarao na kauču, razmišljao sam: "Već 19 godina živim u svijetu. Možda bi bilo bolje da sam sa svojom obitelji prijateljima, drugovima iz Gimnazije i fakulteta, u komunističkoj Jugoslaviji." U momentu sam se upitao: "Šta ako Bog postoji, zašto nešto ne učini sa nama? Ako nas je Bog stvorio, zašto smo u ovakvoj situaciji? Mora da smo tako rđavi kad nas je Bog napustio i nije više sa nama." Odlučio sam da molim Gospoda Boga da mi se objavi i objasni zašto je narod u pometnji, razvodi brakova, djeca bez roditelja, razne patnje, gladi, bolesti, ratovi, i mnogo drugo. Počeo sam se glasno moliti kako sam znao: "Gospode, ja sam čuo da je Isus Krist Božji Sin, i da je na križu umro. Šta je dalje sa njim bilo ne znam, ali ako se uvjerim da ti postojiš, ja ću te vjerovati, govoriću svima o tebi."
Ništa nisam primjetio. Razmišljao sam: "Tko sam ja da se meni Bog objavi?" Ali sam imao jaku želju da se pomolim još jednom. Sada sam nešto izmjenio u molitvi. Rekao sam:
"Gospode što ti ponudiš ja pristajem, samo da se uvjerim da ti postojiš, ja ću te vjerovati i govoriću svima o tebi."
Iznenada sam osjetio jedan dodir u predjelu grudnog koša i želuca, koji se počeo kretati do grla. Uplašio sam se jer sam pomislio da umirem. Odbacio sam odmah strah jer sam se upravo predao Bogu. Našao sam se u jednom svjetlom tunelu. Dok sam putovao njime osjećao sam veliku radost. Sve sam mogao vidjeti ali ne i sebe, jer je moje tijelo ostalo na kauču. Na kraju tunela ugledao sam dva snopa svjetlosti. Pomislio sam da će me spaliti. Rekao sam sebi: "Neka Gospod Bog čini kako je Njegova volja." Prošao sam kroz svjetlost i osjećao sam se dobro. Našao sam se na snopu svjetlosti koji me vodio u Raj.
Neizmjerno sam se radovao što idem u Raj. Gledao sam kroz kružni otvor. Kako sam prilazio bio je sve veći. Primjetio sam jedan objekat koji je letio meni u susret. Bio je to dvokrilni anđeo srebrne boje. Spustio je krila i stao sa moje lijeve strane. Anđeo je bio ogroman; nisam mogao vidjeti njegovo lice. Bio sam ispunjen radošću za novo saznanje. Blažena svjetlost je bila svuda, nigdje tame ni sjenke. Razmišljao sam: "Ovo nije sunčeva niti svjetlost zvijezda." Kamo sam poželio, svjetlost me nosila. Oduševljenje je bilo neopisivo. Poželio sam ostati tu. Rekao sam i čuo sebe: "Ah, ovdje je divno, ovdje ću ostati."
Tog momenta Bog me vratio u tijelo. Molio sam glasno Gospoda Boga da hoću nazad u Raj. Tamo želim da živim, ne na zemlji. Govorio sam sve što sam se mogao sjetiti da ubjedim Gospoda Boga da me vrati u Raj. Tada sam jasno čuo jedan glas u sebi: "Tražio si da saznaš dali ja postojim, da me vjeruješ, i da govoriš svima." Postalo mi je jasno da imam zadatak i odgovornost da kažem drugima, ali nisam mogao govoriti nikome. Bojao sam se da će mi kazati, kako sam imao lijep san ili viziju, da to nije bila stvarnost. Izbjegavao sam ići na teniske terene, plaže, i druga mjesta gdje bih mogao sresti poznate osobe. Znao sam da treba da im govorim, ali nisam to mogao činiti.
Više nisam bio ista osoba, jer sam doživio iskustvo Raja. Prošlo je 6 mjeseci. Jednog dana u Septembru 1986 godine rekao sam Gospodu Bogu: "Odlučio sam da čitam Sveto Pismo svaki dan, da se molim i postim, i da govorim drugima. Neću se baviti nikakvim radovima, neću se doticati žena ni ženiti se.
Počeo sam čitati Sveto Pismo. Nisam mogao mnogo razumjeti u početku, ali sam nastavio da uporno istražujem. Dok sam čitao Novi Zavjet, u Ivanu 3:16-18 piše: "Jer je Bog tako zavolio svijet da je svog jedinorodnog Sina dao, da svaki ko vjeruje u Njega ne propadne, nego da ima život vječni. Bog, naime, nije poslao Sina u svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase Njegovim posrestvom. Tko vjeruje u Njega tome se ne sudi a ko ne vjeruje već je osuđen, što nije vjerovao u ime jedinorodnog Sina Božijeg."
U poslanici Rimljanima 3:23- Gospod Bog nam govori da su svi sagriješili i otpali, izgubili su Božju slavu. To se odnosilo i na mene da sam griješan. Jedini odgovor je učiniti pokajanje i moliti Gospoda Boga da mi oprosti. Gospod Isus Kist je umro na križu, prolio svoju krv za sve griješnike svijeta i za mene, uskrsao treći dan u slavnom i vječnom tijelu. Bio je sa svojim učenicima u toku 40 dana kako piše u Evanđelju: "Samo ko vjeruje u Njega ima pravi i vječni život sa Bogom." U 1-oj glavi Djela Apostolska, Gospod govori svojim učenicima da ostanu u Jeruzalemu i čekaju obećanje od Oca što su čuli od Njega. "Ivan je krštavao vodom ali vi ćete biti kršteni Svetim Duhom za nekoliko dana."
U stihu 8-om piše: "Vi ćete primiti moć (silu) kad se Sveti Duh spusti na vas, tada ćete biti moji svjedoci u Jeruzalemu, Judeji, Samariji i do svih krajeva svijeta." Kada je On to izgovorio, dok su gledali, On se uzdigao u oblaku i više ga nisu vidjeli. Dok su gledali kako se Gospod uznosi u nebo, pojavila su se dva čovjeka u bijeloj odjeći koji su im kazali: “Ljudi Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus, koji se uznio pred vama u nebo, doći će na način kako ste ga vidjeli da se uznio u nebo."
Vrativši se sa Maslinske Gore u Jeruzalem, otišli su u gornju prostoriju, gdje su čekali. U zajedničkoj molitvi i zahvaljivanju bilo je 120 osoba. Medju njima je bila i Marija, Isusova majka i njegova braća. U Dj. Ap. 2. glava u početku piše kada je došao dan pedesetnice svi bili na istom mjestu. “Odjednom nastade huka sa neba, kao puhanje silnog vjetra i napuni svu kuću u kojoj su sjedili. I pokazaše im se razdijeljeni jezici, kao jezici ognjeni, i spusti se Duh Sveti i stadoše govoriti raznim jezicima, kao što im je Duh davao da govore.”Ovo je bilo ispunjenje onoga što je Gospod Isus Krist govorio da ide svome Ocu i da će poslati Duha Svetoga, Duha istine, koji od Oca izlazi. On će svjedočiti za mene a i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom. U Ivanu 15:26-27 kaže: "Kad dođe Sveti Duh, utješitelj, uvjeriće svijet o grijehu, i o pravdi i o sudu. O grijehu, zato što ne vjeruju u mene. O pravdi, što idem Ocu svome i više me ne ćete vidjeti, o sudu što je sotona (vladar ovoga svijeta) osuđen."
U Dj. Ap. 2:5 i dalje jasno govori da su Židovi iz različitih naroda koji su se našli u Jeruzalemu, postali zbunjeni jer su slušali govor na svom jeziku. Među sobom su raspravljali čudeći se: "Kako ovi znaju da govore ovim jezicima, kad su svi Galilejci? Pa kako mi čujemo svaki svoj govor, svaki svoj maternji jezik? Čujemo kako ovi na našem jeziku govore o velikim Božjim djelima." Pitali su se: "Šta sve ovo znači?" Ali se drugi podsmijevahu i govorahu: "Napili su se vina." Petar tada istupi sa jedanaestoricom i reče im: "Ljudi Židovi i vi svi koji živite u Jeruzalemu, ovo da vam je na znanje, i slušajte riječi moje, ovo je ono što kaza prorok Joel: “Posljednjih dana govori Gospod: Izliću od svoga Duha na sve ljude i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše i mladići vaši vidjet će viđenja i starci vaši snivat će snove. Jer ću na sluge i na sluškinje svoje izliti od Duha svog u te dane, i proricaće. Učinit ću da se znaci pojave gore na nebu i čudesa dole na zemlji, krv i oganj pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv, prije nego dođe veliki i slavni dan Gospodnji. I tada će se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje." Ljudi Izraelci, poslušajte ove riječi! Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđena među vama, kao što i sami znate, ovoga čovjeka određenim savjetom i proviđenjem Božjim, predanja primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste. Njega uskrsnu Bog, razriješivši ga sveza smrti, jer ne bješe moguće da ga one drže."
U stihu 32-om i dalje piše: "Ovoga Isusa uskrsnu Bog, čemu smo mi svi svjedoci. Uzdignut Božjom desnicom primi od Oca obećanje Svetog Duha i izli ga kao što sad vi vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: "Reče Gospod, Gospodu mome: Sjedi meni sa desne strane dok ne položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojim. Neka zna dakle dobro sav dom Izraelov da je Gospodom i Kristom Bog učinio ovoga Isusa koga vi raspeste." Kad oni čuše tu riječ, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalim Apostolima: "Šta ćemo činiti ljudi braćo?" Reče im Petar: "Pokajte se i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha i primit će te dar Svetoga Duha. Jer je za vas obećanje i za vašu djecu, i za sve one koji su daleko, koliko ih god pozove Gospod Bog naš." I drugim mnogim riječima uvjeravaše ih i moljaše ih govoreći: "Spasite se od ovog pokvarenog naraštaja.’" Oni koji primiše riječ njegovu krstiše se, i umnoži se u taj dan broj učenika za skoro tri tisuće duša. "Oni ustrajahu u nauci Apostolskoj, u lomljenju kruha i u molitvama. I uđe strah u svaku dušu, jer se preko apostola činjahu mnoga čudesa i znaci. Svi koji bijahu zajedno imahu sve zajedno. Imanja i dobra svoja prodavahu i razdavahu svima kako kome trebaše. Svaki dan bijahu jednako svi zajedno u hramu i lomljenju kruha po kućama, i primahu hranu u radosti i u prostoti srca, hvaleći Boga i imajući milost kod svih ljudi. A Gospod dodavaše svaki dan one koji se spasavahu."
Apostol Pavle je zapisao u Rimljanima 10:9-17 - Ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod i vjeruješ u srcu svome da ga Bog uskrsnu iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se vjerujući od srca dolazi do pravde, a ispovijedanjem ustima do spasenja, kao što govori pismo: Koji u Njega vjeruje neće se osramotiti. I nema tu nikakve razlike između Židova i Grka, (kao i ostalih naroda) jer svi jednog Gospoda imaju, koji je bogat za sve koji ga prizivaju. Jer koji god prizove ime Gospodnje spasit će se. Ali kako će prizvati onoga u koga ne vjerovaše? A kako će propovjednika biti, ako nisu poslani? Kao što stoji napisano: Krasne li su noge onih koji mira glas donose, koji dobre vijesti donose!" Ali svi ne poslušaše dobru vijest, jer Isaija govori: Gospode, ko vjerova propovijedanju našem? Tako dakle vjera dolazi od slušanja propovijedi, propovijedi riječi Kristove.
Gospod me poslao da objavim Njegovu riječ, Gospoda i Spasitelja Isusa Krista. “A svima koji ga primiše, dade vlast da postanu djeca Božija, koji vjeruju u Njegovo ime.”(Iv. 1:12)
Dragi prijatelju, ukoliko ne znaš da se moliš, možeš moliti ovako: “Gospode Bože, grješan sam, oprosti mi, kajem se pred tobom. Isuse Kriste, priznajem da si Božji Sin i da si na križu umro za moje grijehe kao i grijehe cijelog čovječanstva. Vjerujem u svom srcu da si uskrsao iz mrtvih u slavnom tijelu treći dan, i da si se uzneo na nebo i sjeo na nebeski prijestol sa desne strane svome Ocu. Vjerujem da imaš svu silu i vlast na nebu i na zemlji. Molim te, dođi u moj život, i očisti me tvojom krvlju od svih mojih grijeha. Oduzmi sva proklestva od mene, i pomozi mi da vjerujem da u ranama koje si zadobio na svome tijelu, imam ozdravljenje. Ispuni me Svojim Svetim Duhom da bi imao vječnu zajednicu sa Tobom. Hvala ti moj nebeski Oče, u ime Gospoda Isusa Krista.
Ako si odlučio da vjeruješ, sada redovno čitaj Sveto Pismo i živi kako je zapisano. Nije važno koji prijevod Svetog Pisma čitaš, jer je svaki istog sadržaja. Koji god da čitaš, saznaćeš šta ti Gospod Bog govori. Znaci vremena nam pokazuju da će Gospod Isus doći uskoro. Treba da budemo spremni, da vjerujemo, da živimo kao što nam je Gospod Isus Krist dao primjer, i da u potpunosti izvršavamo Njegovu volju.
To je zapisano u Ivanu 14:1-6 "Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga i mene vjerujte. Mnogi su stanovi u domu Oca mojega, a da nije tako, kazao bih vam idem da vam pripremim mjesto, i kad otidem i pripremim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. Kuda ja idem znate, i put znate. Reče mu Toma: "Gospode, ne znamo kuda ideš, i kako možemo put znati?" Isus mu reče: "Ja sam put istina i život. Niko neće doći Ocu do kroza me."
Nitko ne može upoznati Gospoda Boga ako ne vjeruje u Gospoda Isusa Krista. Apostol Pavle je zapisao kako mu je Sveti Duh otkrio u 1. Solumljanima 4:16-18: "Jer će sam Gospod na dani znak, na glas arhanđelov i na glas Božije trube sići sa neba, i umrli u Kristu uskrsnuće najprije. Zatim mi živi, koji smo ostali, bićemo s Njim zajedno uzeti na oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti. Utješavajte jedan drugoga ovim riječima."
Gospod Isus Krist je obećao da će doći sa neba u sili i slavi s anđelima i svima svetima da uspostavi Božje carstvo na zemlji, i da spase one koji ga vjeruju, a ostali će biti uništeni. Otkrivenje Ivanovo 1:7: "Evo ide sa oblacima i ugledat će ga svako oko i oni koji ga probodoše, i zaplakaće za Njim sva plemena zemaljska. Da, Amen."
Otkrivenje Ivanovo 19:19-20 - Vidjeh zvijer i kraljeve zemaljske i vojnike njihove skupljene da ratuju sa onim što je na konju i s vojskom Njegovom. I bi uhvaćena zvijer (antihrist) I sa njom lažni prorok koji učini pred njom znake kojima prevari one koji primiše žig zvjerin (666) i koji se klanjahu liku njezinome. Živi će biti bačeni u zapaljeno jezero od ognja i sumpora, i ostali će biti pobijeni mačem koji izađe iz usta onoga što sjedi na konju, i sve ptice nasitiše se mesa njihova."
U Otkrivenju u 20-oj glavi piše da će Božji anđeo uhvatiti sotonu, vezati ga lancem i staviti u pakao za tisuću godina da više ne zavodi narode. Kad se navrši tisuća godina biće odriješen na malo vremena, da iziđe i prevari narode na sva četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi na boj. Njihov je broj kao pijesak morski. Oni dođoše i napadoše Jeruzalem i sve svete. Ali siđe oganj s neba i uništi ih, i đavo koji ih varaše bi bačen u jezero ognjeno i sumporno, gdje su zvijer i lažni prorok, i oni će biti mučeni i danju i noću na vjeke vijekova.
Zatim vidjeh veliki bijeli prijestol i onoga koji sjeđaše na njemu. Od lica Njegova bježahu nebo i zemlja i ne nađe im mjesta. I vidjeh mrtvace male i velike gdje stoje pred prijestolom. I otvoriše se knjige. I druga se knjiga otvori, koja je knjiga života. Mrtvima bi suđeno po djelima njihovim, i kako je napisano u knjigama i more vrati mrtvace koji su u njemu bili, i smrt i podzemlje bjehu bačeni u jezero ognjeno. I to je druga smrt, i ko se ne nađe zapisan u knjizi života bi bačen u jezero ognjeno.
Poslije suda bijelog prijestola pakao tj. ognjeno jezero sada je vječno prebivalište za one koji nisu u knjizi vječnog života; drugim riječima, nisu se iskreno pokajali u ime Gospoda Isusa Krista i primili Božji dar spasenja i vječni život. Sada je Gospod Isus Krist na prijestolu slave i milosti, ima svu silu i vlast na nebu i na zemlji. Gospod želi da spase svaku osobu koja je iskreno odlučila da ga vjeruje. Svi znaci pokazuju da je posljednje vrijme došlo. Gospod Isus je žrtvovao sebe da spase svaku dušu, na križu je bio prikovan i prolio svoju krv za oproštenje. U uskrslom i vječnom tijelu uzneo se na nebo četrdeseti dan i poslao Svetog Duha deset dana kasnije. Već skoro dvije tisuće godina kako je Sveti Duh u vjernicima, koji čini da smo djeca Boga Stvoritelja. Sveti Duh otkriva svakoj osobi da je đavo osuđen. Svak treba znati da je ostalo malo vremena za spasenje. Nitko se ne može spasiti sam i platiti Bogu za svoje grijehe. Zato prihvatimo Božju milost. U Svetom Pismu je zapisano: "Danas je dan spasenja, sad je čas."
Jednog dana u Oktobru 1986 godine, bio sam na molitvi s jednom Kršćanskom familijom. Dok se brat u vjeri molio za mene Gospodu Bogu, sa rukom na mom ramenu, odjednom je počeo govoriti nepoznatim jezikom. Razmišljao sam: "Kojim jezikom govori, jer su ove riječi meni potpuno nepoznate?" Kada je na Engleskom jeziku ponovio istu poruku, tada sam ga razumio i pažljivo slušao. Ta poruka je bila za mene od Gospoda: "Ići ćeš u zemlju odakle si došao, i govorit ćeš o meni svim narodima."
Moram priznati da mi je bilo teško povjerovati da je ova poruka od Boga. Kako Gospod Bog može govoriti danas nekome na ovakav način? Kako ja mogu ići u Jugoslaviju kad su me vlasti protjerale, i naredile da se ne mogu nikad vratiti nazad? Treća stvar koja mi je činila problem da bih povjerovao u ispravnost poruke, "Kako ja mogu govoriti, kad još nisam naučio Bibliju?"
Nastavio sam čitati Bibliju, svakodnevno se moliti, i zahvaljivati Gospodu Bogu. Znao sam da imam zadatak da objavljujem Krista i Njegovu poruku, kako onima koji tu žive, tako i onima koji dolaze kao turisti na Južnu Floridu. Uzeo sam Bibliju i išao na ista mjesta gdje sam prije provodio vrijeme igrajući tenis, odbojku na plaži, šetališta pored okeana. Mnogi znajući me od ranije bili su začuđeni kad su me vidjeli sa Svetim Pismom u rukama. Govorio sam im da su griješni i da trebaju pokajanje u ime Gospoda Isusa Krista. Neki od njih su slušali s radošću u srcu, dok su drugi bili nezadovoljni onim šta su čuli, ustvari uopće nisu željeli išta znati o tome. Židovi su govorili: "Ne želimo da čujemo kad nam netko govori o Isusu Kristu, ali tebe ćemo slušati."
Provodio sam sa njima vrijeme, nekad i satima. Tražili su da se molim za njih, predavali su se Gospodu u molitvi, i bili veoma radosni. Jedan stariji Židov koga sam poznavao više godina sjedio je na klupi sa štakom pored sebe, učtivo me pozdravio i upitao da sjednem. Rekao je da teško hoda i da ima bolove u lijevom koljenu. Znao sam da živi sam, i da nema nikoga da ga posluži u potrebi. Iznenada me je upitao da li hoću da se molim za njega, i obećao ako ozdravi da će vjerovati u Isusa Krista. U Bibliji piše u Ivanu 20:28- 29 - Toma mu odgovori: Gospod moj i Bog moj! Isus mu reče: Pošto si me vidio vjerovao si, blago onima koji ne vide a vjeruju."
Dok sam se molio tražio sam od Gospoda da mu otkloni bolove i da mu podari zdravlje. Nakon molitve Židov mi je rekao da se dobro oseća i da mu štaka više ne treba. Bio je radostan. Nekoliko dana kasnije vidio sam ga kako govori grupi okupljenih ljudi da je zdrav. Slobodno je pokretao nogu. Nakon toga su me mnogi pozvali da im govorim o Isusu. Slušali su sa velikim interesovanjem. Bio sam zahvalan Gospodu Bogu za sve njih, jer su se ponizili u svojim srcima da prihvate i razumiju Božje poruke.
Poznavao sam vlasnike Karibien hotela (porijeklom Ukrajinci) koji su došli iz Brazila da žive na Floridi. Bili su vjernici, pravi Kršćani. Čitali su Sveto Pismo, molili se, i zahvaljivali Gospodu Bogu na Njegovoj ljubavi za svakom dušom, da je spasi i daruje vječni život. Svaka osoba koja nije u zajednici sa Svetim Duhom je u duhovnoj tami. Nije se pokorila Isusu Kristu kroz istinsko pokajanje i pravo vjerovanje.
U njihovom hotelu bili su turisti iz Kanade (država Kvebek, Francuskog porijekla) po tradiciji Katoličke religije. Znao sam da nisu pravi Kršćani. Kao i u drugim religijama, nisu predali svoje srce Gospodu Isusu, jedinorodnom Božjem Sinu, niti su primili Svetoga Duha niti rođeni sa neba. Još su u svojim grijesima i izgubljeni za uvijek. Ušao sam na recepciju i počeo dijeliti Kršćansku literaturu. Uzimali su zahvalna srca.
Primjetio sam jednu gospođu koja je bila veoma tužna. Netko ju je upitao šta se dogodilo. Znali su da je njezin muž u bolnici. Odgovorila im je da su je obavijestili iz bolnice da će joj muž umrijeti jer nema lijeka za njega. Kazali su da će živjeti još četiri sata. Prišao sam joj i ponudio kršćansku literaturu, te joj rekao: "Vaš muž će da živi." Pitala je: "Ko ste Vi, da mi to kažete?" "Ja sam Kristov sluga, i što god upitam u molitvi, a Njegova je volja, učinit će." Odgovorila je da ne vjeruje. Dodao sam: "Želiš li da tvoj suprug bude živ i zdrav? Kako je njegovo ime i hajde da se molimo za njega sada zajedno." Molio sam Gospoda Isusa Krista da ga ozdravi, da mu produži život, i zahvalio sam iz srca što će to učiniti.
Tog momenta ušla je jedna gospođa i pohitala ka telefonu. Nije mogla dobiti vezu i rekla nam kako je njezin muž u groznici i da mu je potrebna hitna pomoć. Rekao sam joj da će njezin muž biti zdrav samo ako želi da se molimo. Odgovorila mi je: "Ko ste Vi kad mi to kažete?" Odgovorio sam da sam Kristov sluga i što god upitam u molitvi, a da je Njegova volja, On će učiniti. Kazala mi je da ne vjeruje u tako nešto. Upitao sam je da li želi da joj muž bude zdrav. Odgovorila je da želi. Rekao sam: "ti želiš, ja vjerujem, hajde da se molimo." Pristala je. Kratko u molitvi rekao sam Gospodu Isusu da po Njegovoj milosti podari zdravlje tom čoveku. Rekao sam joj: "Idi vidi svoga muža i brzo se vrati da nam svima kažeš kako je on sada." Vratila se za nekoliko minuta i svima glasno posvjedočila da je njezin muž potpuno zdrav. Ustao je i hoda. Pogledom sam potražio gospođu sa kojom sam se malo prije molio, nasmijala se. Pozdravio sam se sa svima i krenuo dalje. To je bilo u siječnju 1988 godine.
Radosna srca nastavio sam da objavljujem Gospoda Isusa Krista. U Aprilu sam prolazio pored istog hotela. Neko me pozvao iz dvorišta i okrenu sam se da vidim tko me zove. Bila je to gospođa kojoj je muž bio u bolnici. Pozvala me da dođem i da vidim njenog muža. Kad sam došao on je ustao sa stolice, i pao pred moje noge. Rekao sam mu: "Brzo ustani, ne čini to." Ustao je i odgovorio: "Šta da činim?" Upitao sam: "Kada se vraćate u Kanadu?" Odgovorio je: "U Petak." Rekao sam: "Onda kaži svojoj familiji, prijateljima, susjedima, pa čak i svojim neprijateljima, da te je Gospod Isus Krist ozdravio i podario ti život. Oni također treba da vjeruju svim srcem i da čitaju redovno Sveto Pismo. Treba da znaju i da čine Božje zapovijedi: “Ljubi Gospoda Boga svim srcem, dušom, snagom i misli svojom te mu služi.”
Kada su ovi turisti dolazili sljedećih sezona rekli su mi da čitaju Sveto Pismo, i da su sada vjernici. Radovao sam se što Gospod mijenja srca onih koji ga iskreno traže, i daruje Svetoga Duha. Nanovo rađa bez razlike na nacionalnu pripadnost jer smo svi jedno pred Bogom.
Prorok Isaija je oko 750 godina prije Krista prorekao: “Prezren bješe, i odbačen od ljudi, čovjek vičan patnji i bolu, kao netko od koga svaki zaklanja lice svoje, prezren, da ga ni za što ne uzimasmo. Ipak nam On patnje naše nosi i bolove naše uze na se, i mi ga za kažnjenog posmatrasmo, uniženog i od Boga pogodjenog. Ali je On za naše grijehe ranjen, za naše bezakonje slomljen, kazna koja mir nam daje na njega pade, i ranama Njegovim mi se iscjelismo. Svi smo mi kao ovce zašli, svaki od nas svojim putem pođe, a na Nj Gospod pusti krivicu sviju nas. Mučen bi i zlostavljen, ali usta svojih ne otvori, kao jagnje koje se na klanje vodi, kao ovca nijema pred onim koji je striže, usta svojih ne otvori." U Novom Zavjetu piše u 1.Pet.2:24 "Koji grijehe naše sam iznese na tijelu svom na križ, da bismo mi umrli grijesima, za pravdu živjeli, u čijim se ranama vi iscjeliste."
Desetog Oktobra dok sam bio na redovnoj večernjoj molitvi jasno sam primio poruku u duhu: "Ja hoću da govoriš protiv Orkana Flojda." Tada sam živio u Južnoj Floridi i bilo mi je poznato da orkani djeluju sa jakim vjetrovima i kišom, te nanose velike štete rušeći kuće, drveće, i sve što se nađe na udaru. Kako nisam gledao televiziju ni čitao novine, nisam znao da ovaj orkan dolazi. Sljedeći dan sam otišao u crkvu i pitao vjernike šta znaju o Orkanu Flojdu. Objasnili su mi da se nalazi u blizini Jamajke i možda za tri dana nastupiće na Floridu. Pitali su me zašto se interesujem o orkanu. Rekao sam da mi je Gospod naredio da govorim protiv orkana Flojda, ali ne znam kako i kada.
Sljedeći dan primjetio sam kako jaki vjetrovi sa kišom često udaraju po okolini gdje sam se nalazio. Zaključio sam da je orkan blizu, da je stigao na Floridu. Uključio sam TV da pogledam vijesti o vremenu. Direktor meteorološkog instituta je upravo govorio da je Orkan Flojd stigao na ostrva Floride, te da je za sve kasno, da narod mora hitno u skloništa. Nastavio je: "Nije mi jasno kako je tako brzo stigao. Nismo mogli da pratimo njegovo kretanje." Tog momenta unutrašnji glas mi je rekao: "Ustani brzo, stavi ruke na orkan i govori protiv njega." Pohitao sam, stavio ruku na TV, na sliku orkana i rekao: "Orkane Flojde, naređujem ti u ime Gospoda Isusa Krista budi razbijen u komade, ne čini nikakve štete."
Isključio sam TV vjerujući da će se dogoditi kako sam molio. Hodao sam po sobi i zahvaljivao Gospodu Bogu. Pola sata kasnije uključio sam TV. Direktor je ponovo govorio i rekao je da je orkan razbijen u tri dijela. Više nije orkan i neće biti nikakve štete. Radosno je dodao: "Ovo se nikad ranije nije dogodilo. Ja ovo ne mogu razumjeti." Kad sam došao na redovnu službu u crkvu, grupa vjernika me pitala: "Reci nam kako si se molio." Rekao sam im tačno sve kako je bilo. Zahvaljivali su Gospodu Isusu Kristu.
Jednog dana dok sam propovijedao jedan vjernik mi je prišao i rekao: "Da li znaš da se Orkan Majkl kreće prema Floridi, dolazi od Zapadne Afrike, i ima veliku moć?" Kad sam stigao kući, uključio sam TV, i vidio kako Orkan Majkl ide pravo prema Floridi. Stavio sam ruku na TV i naredio orkanu u ime Gospoda Isusa Krista da mijenja pravac, i da ide na sjever. Poslije pola sata gledao sam TV i rekli su da se orkan već za 90 stepeni okrenuo prema sjeveru. Slava i hvala Gospodu Isusu Kristu koji nas blagosilja i traži od nas vjernika da smo mu poslušni, da činimo sto nam zapovijeda! Svakodnevno sam nastavio da čitam Sveto Pismo. Studirao sam Stari i Novi Zavjet i provodio vrijeme u molitvi. Često sam razmišljao o odlasku u Jugoslaviju. Treba da govorim svim narodima Božje poruke, da objavim Gospoda Isusa Krista. Nastavio sam propovijedati turistima na šetalištu, plaži, i svima koji dolaze i žive u ovom regionu.
Koji god smo primili Svetoga Duha, Bog u nama vlada jer smo od Boga rođeni i mi smo Njegova crkva. Apostol Pavle je zapisao 1.Kor.6:19 "Ili ne znate da su tjelesa vaša hram Duha Svetoga koji prebiva u vama, koga imate od Boga, i ne pripadate sami sebi?" U stihu 20-om: "Jer ste vi skupo otkupljeni. Proslavite dakle Boga u tjelesima svojim i u dušama svojim, jer je to sve Božje." U Ivanu 14:13-14 "I sve što vi zaištete u Oca u ime moje ja ću učiniti da se proslavi Otac u Sinu. Ako što zaištete u ime moje, ja ću učiniti."
U Ljeto 1990 godine spremao sam se na put za Jugoslaviju. Prošlo je 23 godine kako živim van rodne zemlje. Razmišljao sam da li ću sresti moje poznanike i prijatelje od ranije. Šta ako su me svi zaboravili? Možda me moja rodbina neće prepoznati. U večernjoj molitvi upitao sam Gospoda šta da govorim i gdje da počnem. Tražio sam da mi odgovori po Njegovoj milosti u snu ili viziji i kako mi odgovori tako ću činiti. Dok sam spavao čuo sam glas: "ti samo govori moje riječi, oni mene moraju slušati, ti samo govori moje riječi." Probudio sam se, upalio svjetlo, pogledao u sat; bilo je 1:30. Zahvalio sam Gospodu Isusu Kristu i nastavio spavati. Sljedeće jutro krenuo sam na put. Na putu za Beograd u avionu, putnicima sam objašnjavao poruke iz Biblije. Mnogi su rado slušali. Na aerodromu u Zagrebu avion je stajao pola sata; tada sam imao mogućnost da pilotima i stjuardesama objavim najvažnije poruke.
Po mojem dolasku u Beograd, ubrzo sam otišao u Radio stanicu B-92 i razgovarao sa direktorom. Objasnio sam mu da želim govoriti slušaocima o pravom vjerovanju u Boga. Dozvolio mi je da budem gost emisije za jedan sat. Nakon toga započeo sam sa emisijama na Radio i TV stanicama u mnogim gradovima. Učestvovao sam u podjeli Svetih Pisama u mnogim krajevima bivše Jugoslavije.
Čitanjem i slušanjem Svetog Pisma primamo vjeru u Boga, jer upoznajemo Gospoda Isusa Krista. Tada shvatimo da treba da se pokajemo za naše grijehe, i da otvorimo srce za Gospoda kako kaže u Njegovoj riječi. Tada milošću Njegovom postajemo djeca Božja kroz Gospoda Isusa Krista.
Propovijedajući svakodnevno na ulicama glavnih gradova bivše Jugoslavije, grupa ljudi se okupila da čuju Evanđelje. Dok sam jednom stajao sa otvorenom Biblijom da čitam i propovijedam Kristovu riječ, prišla mi je jedna grupa ljudi. Jedni su mi prisli s leđa i uhvatili me da nisam mogao da se pomjeram. Druga dva čovjeka sa šiljatim tri jarda dugačkim drvetom počeli su da me udaraju u stomak. Jedan iz te grupe hodao je i govorio: “Ja nemam ništa s ubistvom ovoga čovjeka. Vi nemate razloga da ga ubijete.” Nisu ga slušali i prišli su još bliže s tim dugačkim drvetom. Rekao sam: Poslušajte vašeg prijatelja što vam govori. Upitao sam ih: Zašto žurite u pakao, otići će te u pakao ako se ne pokajete u Ime Isusa Krista. Hoćete da me ubijete a ja vam govorim koliko vas Bog voli, i hoće da vas spase. Osjetio sam da ruke koje su me čvrsto držale popuštaju. Konačno sam bio slobodan da odem od njih.
Otišao sam nekoliko blokova niz ulicu i počeo ponovo da propovijedam. Bilo je to 1991 godine. Ubrzo za tim propovijedao sam u jednom bloku glavne ulice. Tri mladića stara oko 20 godina, prišli su mi i oteli mikrofon iz mojih ruku. Njime su me udarali po glavi. Drugi čovjek je uzeo motku i polomio je bijući me po glavi. Treći mladić mi je prišao i udario me pesnicom u lice. Ostao sam na nogama, a oni su napadali na ljude koji su slušali dok sam propovijedao. Ljudi su se podijelili u dvije grupe i napadali jedni druge. Stajao sam i molio Boga da umiri ove ljude.
Drugi dan sam se ponovo vratio tu da propovijedam Evanđelje, ljudi su bili začuđeni što me ponovo vide tu. Neprijatelji Evanđelja su me htjeli ubiti, a ja sam se molio da me Isus zaštiti.
Ne dugo iza toga započeo je rat. Nastavio sam propovijedati Evanđelje u mnogim gradovima. Jedan dan sjećam se da sam razgovarao sa dvojicom moje braće po Kristu. Kazao sam da će nekoliko Banaka propasti-bankrotirati. Čuo sam i znao sam da će mnogo ljudi doći sljedeći dan rano ujutro, i čekati u dugim redovima da se Banke otvore.
Predložio sam dvojici moje braće da idemo dijeliti ljudima traktate i da im govorimo o Isusu. Složili su se. Taj dan je bilo mnogo hladno i vjetrovito. Bio je siječanj i temperatura je bila -25 stapeni Celzijusa. Dok sam čekao na njih da dođu, jer su kasnili, ja sam se skoro smrzao. Kad su moja braća došla htio sam da ih pitam zašto kasne, ali nisam mogao govoriti. U jednom momentu postao sam svijestan da si ne mogu ništa pomoći. Počeo sam se moliti i slaviti Gospoda u svom srcu. Polako sam otvorio usta, podigao moje ruke i slavio Gospoda. Odjednom sam čisto govorio, osjećao sam se prijatno i bilo mi je toplo, kao da je ljetna temperatura. Kad su začuđeno pogledali su u mene rekao sam: "Sad možemo posjetiti grupe ljudi koji su čekali u dugim redovima da se Banke otvore."Bilo je oko šest sati ujutro kad smo dijelili traktate. Ljudi su vidjeli moje ruke bez rukavica (bile su tople) uzimali traktate i stavljali u svoje džepove. Poslije podjele traktata, stao sam na jedno mjesto odakle su me ljudi mogli bolje čuti. Govorio sam im o našem Gospodu i Njegovoj velikoj ljubavi i milosti. Govorio sam glasno da svi čuju. Ljudi su se čudili kako sam se dobro osjećao na tako velikoj hladnoći.
Kad smo ovdje završili s podjelom traktata, i svjedočenjem, dogovorili smo se da idemo i do drugih Banaka, da i tamo propovijedamo i podijelimo traktate. Neki ljudi su govorili da me poznaju, jer su me vidjeli kad sam propovijedao na ulicama ili na radiju, po mom povratku iz Amerike u Evropu. Za sve to vrijeme bilo mi je začuđujuće toplo. Konačno sam došao kući da se malo odmorim. Odjednom sam primjetio da mi je hladno u mojoj maloj i lijepoj toploj sobi. Pitao sam se: Bože, sta se to dešava? Kad sam bio vani na hladnoći učinio si da mi je toplo, sad mi je hladno u toploj sobi. "Gospod mi je rekao: "Sada ti moja pomoć te vrste više nije potrebna”. Gospod najbolje zna kako i kada da nam pomogne. On je tu da nam pomogne u svim situacijama, da nas pronese kroz njih, i da učini da budemo više nego pobijednici u Njegovom Svetom imenu.
Jedan dan propovijedao sam na ulicama Beograda, glavnog grada Jugoslavije. Jedan čovjek iz predsjednikovog obezbjeđenja mi je rekao: "Što ne govoriš predsjedniku o Isusu Kristu?” Iako je bilo mnogo ljudi u obezbjeđenju predsjednika, prišao sam mu sa Biblijom u rukama. Došao sam blizu njega, licem u lice. Kada sam ga pogledao u oči sagnuo je glavu, ništa nije rekao. Gospod mi je rekao da mu kažem: "ti ćeš ići u pakao ako se ne pokaješ, ako ne vjeruješ u Isusa Krista, i ako ne prestaneš ljude voditi u rat." Zajedno smo hodali više od stotinu jardi i govorio sam mu ono šta je Bog stavio u moje srce.
Kada mi je 1967. god. vrhovni sudija naredio da napustim Jugoslaviju, još nisam napunio ni 22 god. života. Jednom dok sam razgovarao sa njim u njegovoj kancelariji rekao sam mu da je komunizam najgori sistem. Bio je to razlog zašto sam morao napustiti zemlju. Mogao me je staviti u zatvor, ili osuditi na smrt, ali nije to učinio zato što je on bio moj profesor sa fakulteta. Tom prilikom mi je rekao ako se ikada vratim nazad, stavit će me doživotno u zatvor ili izreći smrtnu kaznu.
Dvadeset pet godina kasnije vratio sam se u Jugoslaviju i htio sam da se sretnem sa njim. Otišao sam u sudnicu gdje je njegov sin bio sudija. Razgovarao sam s njim te mi je dao broj telefona i adresu svog oca. Otišao sam da ga vidim. Tada je imao 82 godine. Kada me ugledao upitao me je: "Šta ti hoćeš? Odgovorio sam mu: "Ja sam Bajo Ječmenica, pobjegao sam iz ove zemlje prije mnogo godina, sada sam se vratio." Uplašio se, a ja sam mu rekao: "Ne boj se, ti si uradio dobru stvar za mene. Upitao me: "Kako”? Odgovorio sam mu: "Kad sam pobjegao iz ove zemlje, živio sam na Floridi. Tamo sam upoznao Gospoda i postao vjernik". Bog mi je rekao da se vratim i da vam kažem kako i vi sami možete biti vjernici". Odgovorio mi je : "Nemoj mi samo kazati, s obzirom da vidiš koliko problema imamo u ovoj zemlji, da rat upravo počinje. Što nam Bog ne pomogne?" Rekao sam mu: "On vam ne pomaže zato što ga ne pitate, ne dolazite mu, niste izmireni sa njim." Objasnio sam mu osnovne poruke spasenja. Otvorio je svoje srce Isusu i primio ga. Nakon toga sam mu dao Evanđeoske traktate i Bibliju.
Otišao sam u policijsku stanicu da uzmem svoj pasoš. Dok sam čekao pozvali su me u jednu prostoriju. Kad sam tu sjedio, prišla su mi 4 policajca i uhapsili me. Stavili su me u policijski auto i odvezli u zatvor. Upitao sam: "Zašto sam u zatvoru?” Kad su pregledali papire rekli su mi da je bila greška, da ja moram na vojni sud. Pozvali su vojnu policiju.
Došli su nakon 2 sata i stavili me u vojni zatvor. Kad sam ostao sam molio sam Gospoda da me izbavi iz zatvora. Htio sam da se vratim i propovijedam evanđelje. Kad sam došao na suđenje počeli su me ispitivati. Kod sebe su imali moje pismo, koje sam im napisao prije mnogo godina. U tom pismu sam ih zamolio da puste moje roditelje iz zatvora, koje su uhapsili zato što sam ja napustio Jugoslaviju, te nisam služio vojsku. Sudija je rekao da će mi suditi po zakonu. Odgovorio sam mu: "Da, ja očekujem da ćeš tako uraditi, zato što ima sudija iznad tebe." Začuđeno mi je rekao: "Tko je sudija iznad mene?" Rekao sam mu: "Gospod Isus Krist." Počeo je da viče na mene da ućutim, ali ja sam nastavio govoriti.
Naposljetku je prekinuo suđenje i zatražio da mu kažem više o Gospodu Isusu. Nakon deset minuta propovojedanja poruke spasenja, otvorio je svoje srce za Isusa Krista, te bio ispunjen srećom. Kada je ponovo započeo suđenje rekao mi je, da će uraditi sve što može za mene i osloboditi me. Godinu dana kasnije započeo je rat i užasne stvari su se dogodile. Zemlja se podijelila a mnogi su izgubili živote. Sudija me radosno primao i pričao sa mnom. Imao sam Bibliju za njega, ali nisam mogao da pomognem ovoj zemlji. Slava Bogu! Bog dira srca ljudi, te govori i onima na vlasti kao i svima drugima, o Isusu i njegovoj ljubavi prema svima.
Doputovao sam u jedan hotel u Jugoslaviji, u kom su bile smještene izbjeglice iz Bosne. Pobjegli su od rata i sve izgubili. Došao sam u jednu sobu gdje je živjela desetočlana obitelj. Rekao sam im, da treba da se pokaju u Ime Isusa Krista. Jedan stari čovjek tužnim glasom mi je rekao : "Propovijedniče reci mi što se ovo desilo nama? Izgubili smo sve, sad smo ovdje bez svrhe da živimo. Zašto je Bog dopustio da nas ovo snađe?" Govorio sam mu iz Božje Riječi, 5.Mojs. 18:10-12, takodje u Isaiji 47:12,13.
Mojsije je napisao da su se svi ljudi pokvarili i rade zlo. Ovi ljudi su izgubili svoje kuće, poslove, izgubili su sve. Neki su ubijeni, neki su pobjegli. Upitao sam ga: "Znaš li ti ijednu familiju u Bosni gdje ste prije živjeli, koja se bavila: vračanjem, bajanjem, gatanjem, magijom?" Čovjek je rekao: "Znam mnogo domaćina koji su radili te stvari." Ovo je poruka svima koji slušaju ili čitaju ovo. Tko god radi što od đavoljih stvari: vračanje, gatanje, gledanje u karte, horoskop, zvijezde, i bilo šta drugo slično tom - PRESTANI ODMAH SA tiM!!! Pokaj se i kaži Gospodu da ti je žao što si to radio. Moli ga da ti oprosti, da te očisti i opere svojom krvlju, da te iskupi i da postaneš dijete Božje.
Nažalost danas na radiju i TV ima mnogo vračara, koji ljude uvlače sve dublje i dublje u sotonske ruke, da ih odvuku od Gospoda. Svi koji su opsjednuti đavolom ne razmišljaju o pokajanju u ime Isusa Krista, da bi postali vjernici po Božjoj Riječi i da budu blagosloven narod. Mnogo je važno za svakoga da prestane činiti sotonska djela. Nakon ovoga što sam kazao čovjek je priznao da je Bog dobar.
U drugoj sobi u istom hotelu, druga obitelj imala je dvije kćerke, jedna 40 a druga 20 god. stara. Kad sam im prišao mlađa je kazala: "Ja sam slijepa." Rekao sam joj : "Da li ti vjeruješ da Isus Krist može da ti daruje vid?" Odgovorila je: "Da, ja vjerujem!” Rekao sam joj da stavi svoje ruke na oči, ja sam stavio svoje ruke na njene i rekao: "Oči otvorite se sad u Ime Isusa Krista!" Sklonio sam moje ruke i ona je uskliknula: "Ah, ja vidim sve!" Svi su bili ispunjeni srećom.
Četrdeset godina stara kćerka je kazala da ima velike glavobolje. Gledao sam je te rekao: "Ali ti si vračara!" Priznala mi je: "Jesam.” Upitao sam je zašto to radi? Ona kaže: "Pa, počelo je to dosta davno." Rekao sam joj: "Ono što ti treba da uradiš je, da se pokaješ u Ime Isusa Krista i da napustiš đavola. Prvo otvori svoje srce Isusu Kristu, reci mu da ti je žao što si služila đavolu i da se kaješ. Čula je sve poruke o spasenju kao i svi drugi u sobi. Kajali su se i priznali da je Isus Krist Gospod i Spasitelj. Zapovjedio sam sotoni u Ime Isusa Krista da izađe iz nje, i tog momenta bila je slobodna. Kako je cijela porodica željela da što više uči o Isusu Kristu, dao sam im Novi Zavjet i otišao. Oko dva tjedna kasnije, dok sam šetao pored hotela sreo sam djevojku koja je prije bila slijepa. Kazala je: "Ja sam ona za koju si se molio i dobila sam vid." Rekao sam: "Hvala Bogu. Sada ti kaži svima šta je Isus Krist učinio za tebe." Odgovorila mi je: “Potpuno sam zdrava, za mjesec dana vraćam se u Bosnu." Na kraju sam joj rekao: "Sad svima koji su znali da si bila slijepa, kaži kako te je Isus Krist iscijelio i dao ti vid.
Nedjeljama sam putovao autobusom sa mojom govornicom na rasklapanje i megafonom, u velikoj putnoj torbi. Propovijedao sam u glavnom gradu Jugoslavije blizu plivačkih zona i dijelio Evanđeoske traktate. Ponekad sam propovijedao po 5-6 sati. Mnogi su bili iscijeljeni i izbavljeni uz velike Božje blagoslove.
Bog iscjeljuje depresivnu mladu ženu
Jedan dan prišle su mi dvije mlade žene. Jedna od njih je kazala za svoju prijateljicu: "Već tri godine ona je tužna, depresivna, i nikako nije mogla da se nasmije." Počela je da čita reklame koje su bile ispisane naprijed na mojoj govornici. Bile su to poruke iscjeljenja i spasenja. Upitala je: "Je li ovo istina što ja čitam?" Odgovorio sam "Jest, to je istina, On te može iscijeliti ako ti vjeruješ u Njega, i kaješ se." Rekla je: "Hoću da otvorim moje srce Njemu." Molila je molitvu za spasenje, i u Ime Isusa Krista zapovijedao sam da duh sotonski ode od nje, i tog momenta bila je slobodna. Smijala se, skakala, radovala se i govorila drugima da je srećna. Smijala se prvi put poslije tri godine. Sreća je bila vidljiva.
Osam godina sam tu propovijedao evanđelje, ali morao sam prestati prije nego što NATO počne bombardovanje. Propovijedao sam Evanđelje, dijelio traktate i Nove Zavjete. Nedjeljama mnogi ljudi su dobivali poruke Evanđelja. Slava za sve pripada Bogu! Slava Bogu!
Jednom na lokalnoj autobuskoj stanici prišao sam jednoj ženi i dao joj traktat. Rekla mi je: "Slušala sam jednom čovjeka koji propovijeda Evanđelje u plivačkim zonama." Pomislio sam kako me nije prepoznala i upitao je: "Kako on izgleda?" Rekla je: "Ne mogu vam kazati, on je bio pokriven svijetlom kao sunce." Njen autobus je došao i ona je otišla.
Na željeznickoj stanici propovijedao sam mnogim putnicima. Jedan policajac me odveo u lokalnu policijsku stanicu da ispuni neke obrasce, da me identifikuju, te da me uhapse. Kad su stajali pored mene jedan od njih me upitao: "Tko te poslao u ovu zemlju?" Počeo sam im objašnjavati, tada je šef policije rekao: "Bog ga je poslao!" Otišli su u drugu sobu, za nekoliko minuta su se vratili te se izvinuli što su me uhapsili. Dao sam im evanđeoske traktate i Biblije. Savjetovali su me da kad govorim javno narodu, treba da obavijestim policiju da bi me zaštitili ako je potrebno.
Jednog dana dok sam propovijedao u jednom gradu blizu Mađarsko - Hrvatske granice, policajci su me uveli u svoj auto i dovezli me u policijsku stanicu. Kad su me ispitali o svemu, pristali su da i oni budu Kršćani. Dao sam im šest Novih Zavjeta. Slava Bogu!
Rat je bio u punom tijeku i nije bilo dovoljno hrane. Ponekad danima nije bilo ništa. U nekim mjestima kruha je bilo samo izjutra rano. Jednom popodne, kad sam otišao da kupim kruha ljudi su mi kazali da nema ništa tog dana. Kazao sam im da pogledaju ponovo malo bolje, da mora biti za mene. Uzdahnuli su, ali kad su ponovo pogledali našli su jedan kruh za koji nisu znali da ga imaju. Jedan dan bila su mi potrebna dva kruha, da podijelim sa mojim prijateljem i ponovo su našli koliko je meni trebalo. Gospod ispunjava naše potrebe. Ali moj Bog ispunjava i sve tvoje potrebe po Njegovoj sili u Kristu Isusu. Filip. 4:19 - “A Bog moj da ispuni svaku vašu potrebu po bogastvu svojemu u slavi, u Kristu Isusu”.
Vozeći se sa mojim rođakom do kuće moje tetke (u blizini Bosne) jedan čovjek nas je stopirao i pitao da ga povezemo. Kad smo stigli kod tetke, dala mu je bocu viskija te kazala da se sam posluži, jer ona slabije vidi. Kad su susjedi čuli da sam tu, počeli su dolaziti da im propovijedam evanđelje. Propovijedao sam oko tri sata i na kraju pitao da li neko želi da preda svoje srce Kristu. Čovjek koji se za to vrijeme napio, je rekao: "Ja hoću da dam moje srce Kristu!" Molio sam za njega, molitvu spasenja. Svi prisutni i ja gledali smo ga. Sjedio je gledajući u mene. Pitao sam ga: "Što ti se dogodilo?" Odgovorio je: "Neka struja me udarila, ja sam potpuno trijezan.” Svi prisutni videći to, otvorili su svoja srca Gospodu Isusu.
Dok sam bio kod moje tetke, jedna žena je dovezla njenu paralizovanu majku koja skoro nije mogla da hoda. Stavili smo je na klupu pored mene. Molio sam za nju u Ime Isusa. Slijedeći momenat znao sam da je iscijeljena. Pitao sam je: "Možeš li da pričaš?" Odgovorila je: "Da, ja mogu." Zatim je molila molitvu pokajanja, i otvorila svoje srce Isusu Kristu. Svi prisutni slavili su Gospoda.
Posjetio sam moju stariju sestru i njezinog muža. Kad sam stigao k njima, moja sestra je plakala. Upitao sam je zašto plače, sta se desilo. Odgovorila mi je da joj je muž umro. Pitala me da li vidim njenog muža, rekao sam: "Da, on se odmara i spava. Rekla je: "Ne, on je mrtav!" Stavio sam moju ruku na njegovo čelo, i molio Gospoda da povrati njegov duh i dušu. Zahvalio sam se u Ime Isusa. Iznenada on je skočio sa kreveta i rekao: "Ja vidim dobro, sve je svijetlo oko mene, pun sam snage." Hodao je po sobi, pipao svoje tijelo, i rekao: "Ja sam živ, hvala ti Gospode, hvala ti Gospode, opet i opet." Otišao je u grad i pričao svima kako je bio mrtav i kako ga je Gospod vratio u život. Naš Gospod je divan i radi nemoguće stvari.
Isti dan vratio sam se u Beograd u posjetu jednoj krišćanskoj obitelji. Razgovarao sam sa jednim starim propovjednikom o svemu šta je Gospod učinio. Rekao je: "Gospod će činiti nemoguće stvari u ovoj zemlji. Zahvalan sam Gospodu što te poslao u ovu zemlju da pričaš o Njegovoj slavi." Odgovorio sam mu da imam problema. Nemam gdje da stanujem, nemam novca." Rekao je: "Ne brini o tome, ja imam stan za tebe oko 2 kilometra odavde, ne moraš da plaćaš, možeš biti tu koliko hoćeš."
Bog me stvarno blagoslovio, obećao da će mi otvoriti vrata na Radiju i TV i da će se On pobrinuti za novac. Iako je Srpski novac izgubio vrijednost zbog inflacije, Bog me stvarno blagoslovio sa svim što mi je trebalo. Počeo sam emisije na radiju i televizijskim programima. Ono što je bilo nemoguće za mene, Gospod je učinio. Omogućio mi je da sklopim ugovore i zakupim vrijeme da propovijedam Evanđelje iako nisam imao niti svoj auto ni telefon. U to vrijeme propovijedao sam na 9 radio programa, u raznim gradovima Srbije. Bio sam gost na glavnoj satelitskoj radio stanici (VIA) na maternjem jeziku.
Prije nego što je počeo program uživo, reporter mi se požalio da je njegova petogodišnja kćerka jako bolesna, da ima visoku temperaturu. Na njegovu molbu molio sam za nju. Kad je završio izvještaj nazvao je svoju suprugu koja mu je začuđeno kazala, da je njihova kćerka potpuno zdrava i u čudu se pita kako se to desilo. Odgovorio joj je: "Ja znam." Spustio je slušalicu i u detalje sve ispričao slušaocima. Odmah su počeli pristizati direktni pozivi, ne samo iz Srbije već i iz okolnih država: Njemačke, Rusije, Afrike itd. Radost o tome šta je Gospod Isus uradio trajala je oko 3 sata. U toj istoj godini još 5 puta sam bio pozvan, na istu radio stanicu da propovijedam. Nakon 9 godina propovijedanja na radiju i televiziji, putovao sam propovijedajući na javnim mjestima i crkvama po Rumuniji, Njemačkoj i Francuskoj.
Kad sam se vratio s putovanja dobio sam poruku da kontaktiram čvjeka koji je bio odgovoran za religiozna pitanja. Kad sam se susreo sa njim pričao mi je o svojoj prijateljici, poznatom advokatu u zgradi Federalne Vlade, koja je bolovala od tuge zbog smrti njenog mlađeg brata, koji je umro u 39-oj godini života. Njezin brat je bio poznati doktor. Nije mogla da savlada svoju tugu te je pitala svog prijatelja da li on zna nekoga, tko bi joj mogao pomoci. Odgovorio joj je da pozna gotovo sve svećenike i vođe svih religija, ali da poznaje jednog čovjeka koji pozna Gospoda i koji bi joj mogao pomoći.
Zamolio me da dođem u zgradu Federalne Vlade da se susretnem sa njom u njegovoj kancelariji. Pristao sam i kada smo se našli govorio sam joj o spasenju i molio se sa njom. Otvorila je svoje srce za Isusa Krista i priznala ga za svog Gospoda i Spasitelja. Istog momenta oslobođena je velike tuge koju je nosila i postala nova osoba u Isusu Kristu. Ispričala mi je, da je prije našeg susreta svako jutro pokušavala savladati svoju tugu paljenjem svijeća u lokalnim tradicionalnim crkvama. No, sve je bilo bez uspijeha. Nakon nekoliko mjeseci kad sam razgovarao sa službenikom za religiozna pitanja upitao sam ga za ženu advokata. Odgovorio mi je da dobro napreduje u Gospodu.
Gospod je činio divna čuda dok sam bio u Makedoniji. Dopustio je da se pojavim na velikoj TV stanici koja je pokrivala veliki dio zemlje. Dok sam propovijedao Evanđelje jedan prisutni televizijski službenik je bio bolestan. Voditeljica programa mi je kazala: "Što se ti ne moliš za ovog službenika, ako ti vjeruješ u Gospoda Isusa Krista i ako si Njegov sluga, trebao bi da imaš silu, kad se moliš za njega da bude iscijeljen." Rekao sam: "Da, moliću se, pozovite ga da dođe." Molio sam se iznad njega da bude iscijeljen u Ime Isusa Krista i bio je. Uzeo je Evanđeoske traktate koje sam mu ponudio.
Iskoristio sam ovu priliku i obavijestio gledaoce da ću propovijedati u Kršćanskoj crkvi u Skoplju, glavnom gradu. Kad sam došao u crkvu ljudi su počeli dolaziti. Crkvena sala se ispunila ljudima, te sam im propovijedao. Sveti Duh se doticao ljudi, iscijeljivao ih i oslobađao. Mnogi od njih nisu ni dolazili blizu mene da bih stavio ruke na njih. Duh Sveti je znao njihove potrebe, i Gospod ih je iscjeljivao. Davali su divna svjedočanstva. Slava Gospodu! Slava Gospodu! Haleluja! Ljudi su dolazili, donosili djecu čak i bebe sa raznim potrebama. Potrebama za vid, oslobođenja od vračanja i drugim različitim potrebama. Gospod ih je iscijelio. Žao mi je što nisam imao vremena da ih posjetim u njihovim kućama.
Događalo se dok sam se molio na TV za potrebe ljudi, gledaoci su pozivali i pričali o iscijeljenjima koja je učinio naš Gospod Isus Krist. Na moje iznenađenje na kraju programa, neki ljudi su došli da me lično upoznaju, prilazili su da se pomolim za njih.
Bio sam na konferenciji za propovijednike i pastore, u Makedoniji. Prišao mi je Pastor crkve iz Kansas City i molio se iznad mene. Govorio je s pomazanjem pa sam slušao pažljivo. Poruka je bila od Boga za mene. Bog je rekao: "Ja sam te pomazao da ideš mom narodu, da objaviš moju slavu, da objaviš moje pomazanje na onima koji me ljube, i željni su da mi služe, ali nemaju dovoljno sile. Ja ću ti dati znak." Tada nisam znao tačno što je Gospod mislio, ali sljedeći dan bio sam pozvan da propovijedam u lokalnoj Kršćanskoj crkvi.
Dok sam završavao poruku, prišla mi je jedna žena s kćerkom. Pitao sam :"Da li želite da predate srca Isusu?" Žena je zbunjeno odgovorila: “Ja, ne znam, moja kćerka je rođena gluhonijema." Rekao sam : "Sada, u Ime Isusa Krista ona će da čuje i da govori!" Poslije molitve ona je iscijeljena, i odmah je počela da ponavlja šta joj je majka govorila da ponavlja. Kakvo čudo! Ovo je bio znak koji mi je Gospod pokazao da me šalje da donesem ove dvije poruke Njegovom narodu.
Vratio sam se u Srbiju, razgovarao sa pastorima različitih crkava i saopštio im dvije poruke koje mi je Gospod rekao. Neki nisu željeli poruke, neki su me pozvali da dođem. Na kraju poruke koju sam propovijedao Gospod je govorio meni: "Sada će oni, koje sam izabrao da pomažem za starješine doći pred tebe, da se moliš za njih." Petoro vjernika je prišlo govoreći da žele da se molim za pomazanje za njihovu starješinsku službu. Jedan mladi čovjek je prišao i upitao sam ga za što želi da se molim. Rekao je: "Potrebno mi je pomazanje za službu starješinstva." Zar nije divno što Gospod čini. Gospod hoće da mi znamo Njegovu volju i da ispunimo Njegove planove. Također želi da znamo što On govori, da čujemo Njegov glas i da radimo po Njegovoj volji, samo ono što on kaže. Tada će biti veliki blagoslov. Slava Bogu!
Kad sam završio moje propovijedanje u fabrici automobila u Kragujevcu, stigao sam u centar grada na lokalnu autobusku stanicu. Procijenio sam da imam dobru priliku da propovijedam Evanđelje. Jedan čovjek mi je prišao huleći na Ime Gospoda Isusa, govoreći da će me ubiti. Kad mi je prišao blizu, pitao sam ga da mi kaže svoje ime. ]utao je. Gledao sam u njega i govorio đavolu "ti znaš da ja imam vlast nad tobom u Isusovo Ime da te svežem i naredim ti da odeš!" U tom momentu čovjek je pao na koljena, na asfalt, sa rukama podignutim visoko slaveći Isusa Krista glasno. Svak oko njega je govorio da se čudo desilo. Nastavio sam da slavim i hvalim Boga za izbavljenje ovog čovjeka od sotonske sile.
U Beogradu je bio je nemir. Na ulicama su bili vojni tenkovi, dok su studenti držali protest na ulici. tisuće ljudi je slušalo vođu koji je vodio borbu protiv tadašnje vlasti. Jedne noći Gospod mi je rekao: “Što ne ideš u centar grada i moliš se?" Naredni dan oko 4 sata, dok sam propovijedao, primjetio sam vođu okruženog svojim simpatizerima. Glavna ulica ispred mene bila je prazna. Gospod mi je rekao u srcu: "Klekni i moli se!" Kleknuo sam i molio se. Kada sam ustao nisam vidio nikoga oko sebe. Vojni tenkovi su se vratili u garaže, ljudi su otišli sa vođom koji ih je predvodio i razišli se iz te zone.
Jednog dana otišao sam u Bosnu da propovijedam u ratnim zonama, pola sata na programu. Otišao sam u Vojnu bolnicu da se molim za povrijeđene vojnike. Jedan vojnik bio je nevjernik, nije dozvolio da se molim za njega. Vratio sam se nakon nedjelju dana, da posjetim vojnike. Medicinske sestre su se smješkale i kazale mi da su vojnici otišli, te da su svi iscijeljeni, osim onoga vojnika koji nije vjerovao.
U lipnju 1996 godine u Skoplju, bilo je ljudi različitih vjerovanja. Bilo je onih koji nikad nisu čuli za Isusa Krista. Kad sam imao program na TV rekao sam gledaocima da dođu slijedeći dan u Industrijski pogon. Ljudi su došli da dobiju blagoslov. Došli su slijepi, žene sa bolesnom djecom, gluhi, ljudi koji su se bavili vračanjem sa religioznim vodjama. Propovijedao sam oko 15 minuta i rekao im da moraju da otvore njihova srca Isusu i da se pokaju od zlih dijela. Molili su molitvu pokajanja i spasenja.
Molio sam za jednu šlogiranu ženu. Bila je slijepa i nepokretna. Svi su radoznalo gledali. Molio sam za njen mozak, stavio moje ruke na njene oči i molio Gospoda Isusa Krista da joj podari vid. Kad sam pomjerio svoje ruke, kazala je da vidi. Potpuna sreća je bila tu.
Pozivao sam da priđu i koji su gluhi. Moje ruke su dotakle uši jednog dječaka starog 14 godina, gluhog od rođenja. Gospod Isus Krist ga je iscijelio. Istrčao je van i govorio da sad može da čuje. Tu sam ostao oko 4 sata. Sveti Duh se kretao kroz skupinu ljudi. Ljudi su tražili da ostanem još sa njima, ali imao sam zakazan program na TV i morao sam da odem. Bilo je toliko mnogo prisutnih ljudi da sam jedva mogao izići.
Godine 1999 NATO je bombardovao Srbiju i Crnu Goru. Bombardovanje je trajalo 77 dana. Posljedice su bile velike: mnoge zgrade porušene, ljudi ubijeni, mnogo ranjenih itd. Zbog takvog stanja nisam mogao da propovijedam na javnim mjestima po Srbiji, te sam odlučio da idem u Crnu Goru. Počeo sam propovijedati na Radiju, u školama i drugim javnim mjestima.
Poslije 6 mjeseci vratio sam se u Srbiju. Jednog dana sreo sam brata po Kristu iz Nju Džersi, koji je rođen u Srbiji. Kad smo se molili zajedno, dobio je riječ od Boga za mene. Poruka je bila da ću otići iz Jugoslavije u druge krajeve svijeta da propovijedam Evanđelje milionima ljudi. Bog je još rekao: "Ja ću da uradim velika čuda, više nego sto sam ikad uradio kroz tebe!" Slijedeći Božje vodstvo napustio sam Jugoslaviju i otišao za Pariz. U Parizu sam bio 3 tjedna i za to vrijeme 2 puta sam nastupao na jednoj radio stanici. Znao sam da ne mogu ostati u Parizu iako sam tamo bio potreban. Vratio sam se u Južnu Floridu (SAD). Sad sam ovdje da objavim Božje Evanđelje i da dam pomazanje kao što mi je rekao Gospod. Njegovo pomazanje za one koji ga ljube, koji su željni da mu služe, ali nemaju dovoljno sile. Zahvalan sam Gospodu što mi je pružio šansu, za blagosiljanje Njegovih ljudi. Slava Bogu!
Apostol Petar kaže u Dj. Ap. 4:12; - Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti. Kad je Isus Krist umro na križu da spasi ljude, prolio je svoju dragocjenu krv za oproštenje grijeha za sve ljude. Kad je Isus umro na križu i mi smo umrli s Njim našoj staroj grešnoj prirodi. Trebamo se poniziti, pokajati se od naših grijeha i moliti Gospoda da nam oprosti. Također da nas očisti od grijeha, i iskupi od našeg starog života.
Za tebe je draga dušo upravo sad najbolje vrijeme da primiš život od Boga i postaneš Njegovo dijete. Moli ga da te također ispuni sa svojim Svetim Duhom. Ne dozvoli da te itko u tome omete.
Svi koji se ne pokaju već su osuđeni na pakao i ognjeno jezero. “Jer Bogu tako omilje svijet da je i Sina svojeg jedinorodnog dao, da ni jedan koji Ga vjeruje ne pogine, nego da ima vječni život. Jer Bog ne posla Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj. Koji Njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osudjen, jer ne vjerova u jedinorodnog Sina Božjega.” (Ivan 3:16-18)
Samo Gospod Isus može dati Božji život. On je stavio Njegov Duh u nas i sad smo nanovo rođeni od Boga. "A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božji, koji vjeruju u ime Njegovo, koji se ne rodiše od krvi ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga. (Ivan 1:12-13)
Gospod Isus Krist ima Božju silu da nas sačuva od grijeha, pakla i ognjenog jezera. On uklanja duhovno sljepilo i daruje Svoj vid. “I reče Isus: Ja dodjoh za sud na ovaj svijet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slijepi. I čuše ovo neki od fariseja koji bijahu s njim, i rekoše mu: eda li smo i mi slijepi? Reče im Isus: Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha, a sad govorite da vidite, tako vaš grijeh ostaje." (Ivan 9:39-41)
Isus Krist je također jedini put do Boga i nema drugoga. "Ja sam put, i istina i život; niko neće doći ocu do kroza me. Kad biste mene znali onda biste znali i oca mojega; i otsele poznajete ga, i vidjeste ga. (Ivan 14:6-7)
U svojoj službi za Gospoda, molio sam za mnoge koji su bili bolesni, Gospod Isus ih je ozdravljao. Molio sam za slijepe, gluhonijeme, obolele od raka i drugih bolesti i bili su iscijeljeni. Također sam molio za bračne parove koji nisu imali djecu, i Bog im ih je darovao. Molio sam za brakove na rubu propasti zbog različitih problema, Gospod Isus ih je iscijelio. On je naš ljekar, naš Spasitelj, naš Izbavitelj. Slava neka je Njemu!
On uskoro dolazi sa neba po Svoje vjernike. Bit ćemo na nebu sa Njim, gdje se i On sada nalazi. "Jer će sam Gospod sa zapoviješću, s glasom arhanđelovijem, i s trubom Božjom sići s neba; i mrtvi u Kristu uskrsnuće najprije; A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti. Tako utješavajte jedan drugoga ovijem riječima." (1.Sol. 4:16-18)
Mi trebamo vjerovati u sve što nam Gospod Isus govori, onako kao što je zapisano u Svetom Pismu. Trebamo se moliti Bogu Ocu, u ime Gospoda našega Isusa Krista i zahvaljivati mu uvijek.
|
www.reasonforhope.net Phone: +1-816-649-1021 BAJO JECMENICA 1007 Ensign Trc. Apt E Cameron, MO 64429 USA |